Agresivno ponašanje kao rezultat nedovoljno razvijene samokontrole i emocionalne inteligencije (Osvrt na rad A. Žganec - Brajša i I. Hanzec)

Agresivno ponašanje djece je veliki problem za sve odgajatelje/učitelje. Karakteristike agresivnog djeteta se lako uoče. One mogu biti fizičke kao što su udarci, pljuvanje, grizenje i verbalne, a to su razne uvrede ili prijetnje. Ali kako bi se moglo razumjeti agresivno ponašanje, moraju se razmotriti i drugi aspekti kao što su samokontrola i razumijevanje emocija. 

Samokontrola se može definirati kao moć nad izborom vlastitog ponašanja, a razumijevanje emocija ili emocionalna inteligencija je sposobnost izražavanja i kontroliranja svojih emocija, ali i razumijevanje, tumačenje i reakcija na tuđe emocije. Samokontrola i emocionalna inteligencija su povezani jer samoregulacijom se reguliraju vlastite emocije. Ljudi, ali i djeca koja imaju dobro razvijenu emocionalnu inteligenciju se ponašaju više prosocijalno u interakciji s ljudima i manje su agresivni.

Istraživanja su pokazala kako se agresivno ponašanje manifestira već u predškolskoj dobi. Stoga su autorice ovog rada, objavljenog u Hrvatskom časopisu za odgoji obrazovanje u Veljači 2015. godine,  Žganec-Brajša A. i Hanzec I. istražile povezanost samokontrole i razumijevanja emocija s agresivnim ponašanjem dječaka u predškolskoj dobi. Zašto su baš dječake? Naime, autorice kažu kako postoji razlika između učestalosti i oblika agresije između dječaka i djevojčica i da su dječaci uglavnom fizički agresivniji od djevojčica. Kao razlog navode nerazvijenost samokontrole i s time nemogućnost kontrole vlastitih emocija.

U istraživanju su sudjelovali 241 dječak zajedno s roditeljima i odgajateljima. Istraživanje se proveli u dječjem vrtiću. Odgajatelji su morali procijeniti razinu agresivnog ponašanja, roditelji razinu samokontrole koju njihova djeca imaju. A emocionalna inteligencija se procijenila sa svakim djetetom individualno.

Agresivnost su mjerili PROS/AG skalom (Scale for the Assessment of Aggression and Prosocial Behaviour in Children) gdje su odgajatelji procjenjivali učestalost agresivnog ponašanja i odgovarali na pet odgovora (od nikad do skoro uvijek).

Samokontrola je mjerena koristeći se dvjema skalama ( Attentional Focusing i Inhibitory Control Subscales of Children's Behaviour Questionnaire). Obje skale se sastoje od 11 predmeta koje opisuju ponašanje djeteta u specifičnim situacijama. Roditelj je morao odabrati jedno od ponuđenih 7 odgovora kako bi opisao svoje dijete (od skroz netočno do skroz točno ili nije moguće odrediti).

Emocionalna inteligencija se procijenila pomoću intervjua sa svakim djetetom individualno. Djeci su pokazane slike na kojoj su djeca s različitim emocijama (tužno, sretno, ljuto, uplašeno i iznenađeno) i djeca su morala identificirati svaku emociju i reći jesu li ikad osjetili tu emociju.

Zaključak do kojeg su autorice došle je taj da je razvoj samokontrole i emocionalne inteligencije u uskoj povezanosti s razvojem agresivnog ponašanja. Dječaci koji su pokazali više samokontrole i shvaćanje temeljnih emocija su bili opisani kao manje agresivni naspram onih kod kojih to nije bio slučaj. Također su dokazali kako dječaci, čije majke nisu dobro obrazovane, su agresivniji.

Socijalne i emocionalne vještine se mogu naučiti pomoću raznih programa intervencije i učenjem o tim vještinama. Smatram da je jako važno ono dijete koje počne pokazivati znakove agresije usmjeriti prema pravom putu inače će u zrelijoj dobi ono samo imati puno problema, ali će također predstavljati problem društvu. Ja, kao buduća učiteljica, moram biti spremna na razna ponašanja djece u svom razredu i ponašanje koje me najviše plaši je upravo agresivno ponašanje. Mislim da je najveći problem svakog odgajatelja/učitelja upravo to ponašanje i važno je da se svatko od njih educira u vezi toga i nauči kako raditi i pomoći takvoj djeci.

Jeste li se u svom životu susreli s takvom djecom i kakve su se emocije probudile u vama? Ako ste to iskustvo imali u vrtiću ili osnovnoj školi, znate li možda kakve su te osobe sada?

Ovaj rad možete pronaći ovdje: http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=202834

Kako djeca razumiju pojam inteligencije? (osvrt na članak Joška Sindika i Ranke Đunđenac)

Inteligencija nema točno određenu definiciju. Jedna od njih kaže kako je inteligencija mentalna karakteristika koja se sastoji od sposobnosti za učenje iz iskustva, prilagodbe na nove situacije, razumijevanje apstraktnih pojmova te njihovo korištenje i korištenje znanja za snalaženje u okolini. Teoretičari se slažu da je inteligencija potencijal, a ne potpuno razvijena sposobnost. Također se smatra je inteligencija kombinacija urođenih karakteristika živčanog sustava i razvojne inteligencije, oblikovane iskustvom i učenjem. To su sve eksplicitne teorije inteligencije (formalne tvorevine znanstvenika nastale na osnovi znanstvenih istraživačkih metoda), ali postoje i implicitne teorije (''što laici misle o inteligenciji''). 

Upravo je to bio cilj ovog rada, objavljenog u ''Život i škola:časopis za teoriju i praksu odgoja i obrazovanja'' u Lipnju 2010. godine. Željelo se ispitati postojanje spolnih i dobnih razlika u implicitnim teorijama koje imaju djeca predškolske dobi o pojmu inteligencije. Također se ispitivalo o ponašanju onog tko je po njihovom mišljenju inteligentan.

Autori Sindik J. i Đunđenac R. objašnjavaju i razlog zašto su se počele proučavati implicitne teorije inteligencije. Zbog toga što neki psiholozi smatraju da proučavanjem inteligencije u laboratorijskim uvjetima dovodi razvoja teorija koje imaju slabu ekološku i kulturološku vrijednost.

Također se objašnjava kako istraživanje implicitnih teorija izgleda. Ono se sastoji od verbalnih izvještaja ispitanika , a ispituje ih se o tome što oni misle da je inteligencija i kakve karakteristike imaju inteligentne osobe. Također, ispitanika se može tražiti da navedu nekoliko poznatih osoba koje najbolje odgovaraju njihovom pojmu inteligentne osobe.

Cilj ovog istraživanja je bio, kao što sam već rekla, ispitati kakve implicitne teorije o pojmu inteligencije imaju djeca predškolske dobi. Autori su se odlučili za dob od 4 do 7 godina, a razlog im je bio to što smatraju da djeca te dobi predstavljaju donekle homogenu skupinu. U obzir su uzeli činjenicu da postoji određena stabilnost inteligencije od 4.godine nadalje, što pokazuju istraživanja klasičnim testovima inteligencije.

U ispitivanju su sudjelovala 93 predškolska djeteta koja su redoviti polaznici dječjeg vrtića.25 djece u dobi 4 - 5 g. (9 dječaka i 16 djevojčica), 38 djece u dobi 5 – 6 g. (17 dječaka i 21 djevojčica), 30 djece u dobi 6 - 7 g. (17 dječaka i 13 djevojčica).

Postavljena su dva pitanja otvorenog tipa:

''Što za tebe znači biti pametan?'' i ''Kako se ponaša onaj tko je za tebe pametan?''.

Karakteristike i ponašanja koja su djeca navela su svrstali u pet kategorija:

1.rješavanje problema, razumijevanje i zaključivanje (R)

2. kreativnost i radoznalost (K)

3. verbalne i školske vještine, pamćenje (V)

 4. socijalne vještine i osobine ličnosti (S)

 5. motivacija, usmjerenost cilju (M)

Kategorije R, K, V predstavljaju kognitivne aspekte, a S i M nekognitivne aspekte inteligencije.

Najzastupljenije kategorije su bile nekognitivne, to jest socijalne vještine i osobine ličnosti. Autori nisu uspjeli utvrditi statistički značajno razlikovanje ispitanika što se tiče dobi osim kod djece u dobi 5-6 godina i 6-7 godina. Naime, starija djeca na pitanje ''Što za tebe znači biti pametan?'' odgovaraju u znatno većoj mjeri odgovorima koji spadaju u kognitivne kategorije. Također se nisu mogle utvrditi značajne spolne razlike u zastupljenosti oba aspekta u dječjim opisima inteligencije ni u opisima ponašanja.

Kao prednost ovog istraživanja su naveli činjenicu da je riječ o jednom od rjeđih istraživanja provedenih na uzorku djece predškolske dobi gdje se izravno ispituju djeca (inače se ispituju odrasli), ali iz ove prednosti izravno proizlazi i nedostatak. Od djece je teško dobiti jasan odgovor i zatim taj odgovor klasificirati u kategorije.

Moje mišljenje je da su pametne osobe one koje znaju koliko ne znaju. Nije ih strah reći da nešto ne znaju, a ako ne znaju spremni su naučiti. Također smatram da su te osobe jako otvorenog uma, radoznale i skeptične to jest ne uzimaju stvari zdravo za gotovo već ih prvo razmotre. Za pametnu osobu također vežem i pojam emocionalne inteligencije što znači da imaju sposobnost empatije.

Tko je za vas pametna osoba i kakve im karakteristike pripisujete?

Originalni rad možete pronaći ovdje: http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=82215