Samopoimanje, strategije učenja i školski uspjeh

Osvrt na izvorni znanstveni članak objavljen 2016. godine ''Razlike u samopoimanju i korištenju strategija učenja među učenicima različitog školskog uspjeha''. Autorice su Jelena Matić. mag, psych. i dr. sc. Iris Marušić. Link na članak: http://idiprints.knjiznica.idi.hr/531/

Ovaj članak sam odabrala jer me zanima tema samopoimanja to jest ''slike o sebi'', a zanimiljivo mi je što se ovdje govori o utjecaju samopoimanja na školski uspjeh. Saznala sam kakovo samopoimanje i kakve strategije učenja koriste odlični učenici, a kakvo vrlo dobri i dobri učenici, te kako se može razviti bolja slika o sebi. Ovo zadnje smatram vrlo važnim jer mnogi imaju iskrivljenu sliku o sebi, a činjenica da se u školama može pomoći u razvijanju samopoimanja me zainteresirala.

                                                                  Slika preuzeta s interneta 18.6.2017.

Samopoimanje je pojam o sebi, način na koji osoba sebe vidi i kakvim se vidi. Zadnjih 20 godina samopoimanje je jedan od žarišta u psihologijskim istraživanjima koja su ponudila brojne dokaze u njegovoj ulozi u obrazovanju. Suvremena istraživanja oslanjaju se na multidimenzionalni model samopoimanja koji samopoimanje dijeli na akademsko i ne-akademnsko. Pozornost u području akademskog samopoimanja najviše ima jezično i matematičko samopoimanje.
Također, važnu ulogu u školskom uspjehu imaju i strategije samoregulacije koje učenici primjenjuju tijekom učenja.


Cilj istraživanja ovog članka je bio utvrditi razlikuju li se učenici različitog školskog uspjeha s obzirom na aspekte njihovog akademskog samopoimanja te korištenje kognitivnih strategija i strategija regulacije motivacije.

Istraživanje je provedeno u 36 osnovnih škola u gradu Zagrebu i Zagreačkoj županiji, a sudjelovao je i velik broj učenika osmih razreda. Zbog određenih razloga nisu orišteni svi podaci. Broj sudionika čiji su podaci korišteni je 403 učenika, od čega je 181 učenik odličnog uspjeha, a 160 učenika vrlo dobrog te 54 učenika dobrog uspjeha na polugodištu osmog razreda.

Korišten je upitnik Self-Description Questionnare - 11 autora H.W. Marsha za ispitivanje verbalno, matematičkog i školskog samopoimanja. A za mjerenje kognitivnih i motivacijskih komponenata je korištena Skala kognitivnih i motivacijskih strategija učenja preuzeta iz Upitnika kognitivnih i motivacijskih komponenti samoreguliranog učenja (Lončarić, 2014)


Rezultati su pokazali kako  učenici boljeg uspjeha (5,4) imaju bolju sliku o sebi u svim aspektima - verbalnom, matematičkom i općem školsko. Također, ti učenici rjeđe koriste defanzivne strategije površinskog procesiranja i zaštite samopoštovanja, a češće koriste metakognitivna strategije učenja.
Kod učenika dobrog uspjeha (3)vrijedi upravo suprotno.

Najzanimljiviji podatak je taj da su učenici vrlo dobrog uspjeha (4)skloniji dubokom procesiranju od učenika odličnog uspjeha (5) te imaju izraženiju usmjerenost na učenje i višu percepciju vrijednosti.
Razlog koji vrlo dobre učenike (4) priječi u postizanju boljeg školskog uspjeha je njihovo veće korištenje defanzivnih strategija zaštite samopoštovanja i površinskog procesiranja. Vjeruje se kako je to motivirano lošijom slikom o sebi ili manjkom osobina i vještina potrebnih da postignu bolji uspjeh.


Autorice naglašavaju važnost kvalitetne podrške učenicima lošijeg uspjeha kako bi razvili pozitivna očekivanja vezana uz vlastito učenje i kako bi ovladaju strategijama učenja koje će njihovo učenje učiniti uspješnijim. Svim tim bi se njihova slika o sebi popravila. Važno je da učenici preuzmu kontrolu nad vlastitim učenjem i vjeruju da mogu uspjeti u učenju. Učitelji bi trebali učenicima davati povratne informacije kako bi svoj rad mogli usporediti sa svojim ranijim radom, a ne s radovima drugih što negativno utječe na samopoimanje. Autorice također napominju kako je važno da se sve ovo inkomponira u uobičajenu nastavnu praksu, svakodnevne školske aktivnosti i domaće zadaće, a ne u obliku izvan nastavnih aktivnosti.

Prije čitanja ovog članka nisam bila svjesna koliko ustvari loša slika o sebi negativno utječe na učenikov uspjeh i koliko je važno da se učenicima od početka kreira pozitivna slika o njima samima. Smatram kako bi vi učitelji trebali biti upoznati s ovim te pomoći učenicima lošijeg uspjeha u razvijanju samopoimanja. Također, važno je i učenika boljeg uspjeha upoznati s konceptom samopoimanja te im ne dozvoliti da njihova slika o sebi, zbog bilo kojih razloga, postane loša.


Koliko ste vi upoznati s konceptom samopoimanja?
Jesu li vam, kroz vaše školovanje učitelji ikad govorili o tome?
Slažete li se kako je naša zadaća, kao budućih učitelja, pomagati u razvijanju pozitivnog samopoimanja učenika? I koliko ustvari mi njima možemo u tome pomoći?



Matić, J., Marušić I. (2016.). Razlike u samopoimanju i korištenju strategija učenja među učenicima različitog školskog uspjeha; Napredak: časopis za pedagogijsku teoriju i praksu; 157 (3) 283 - 299 (2016)

Škola stvaralaštva Novigradsko Proljeće

Osvrt na temu Školskih Novina broja 22-23 iz 2017, godine: ''Poticanje dječjeg stvaralaštva u jezično-umjetničkom području; Primjer dobre prakse: Novigradsko proljeće'' koju je priredio dr. sc. Darko Lončarić, izv. prof.

Razlog zbog kojeg sam odabrala ovu temu je taj što sam ove godine posjetila Školu stvaralaštva Novigradsko proljeće u svrhu provođenja EPOC testa. Nažalost, tamo sam provela samo jedan dan, ali ono što sam uspjela vidjeti me uvelike dojmilo.

U uvodnom dijelu, dr. sc. Darko Lončarić nam govori o STEM-ovcima i o onima koji to nisu. STEM je kratica za Science, Technology, Engineering and Mathematics, a o djeci darovitoj u tim područjima se naveliko govori. Ali što je s onima koji su talentirani u drugim područjima? Jesu li oni manje vrijedni? Škola stvaralaštva Novigradsko proljeće se pobrinula da upravo (potencijalno) darovita djeca u kreativnim oblicima jezičnog i umjetničkog izraza budu predstavljena. U nastavku teme imamo 4 priloga u kojem se upoznajemo sa Školom stvaralaštva i s njenom povijesti te s dvjema njenim radionicama i na kraju imamo prilog od samog polaznika ove škole.

                                                     (slika skinuta s interneta 18.6.2017)

Prvi prilog je napisala Maja Zrnčić, prof., članica Upravnog odbora Škole stvaralaštva i ona nas upoznaje s njenom povijesti. Škola je započela s radom prije 42 godine u Novalji na otoku Pagu i tada se zvala Listopad u Novalji no prije 28 godina je postala Škola stvaralaštva Novigradsko proljeće. Josip Prudeus, pisac i pjesnik je jedan od začetnika Škole, zajedno s Mirkom Todorićem te je i  dugogodišnji voditelj i koordinator Škole stvaralaštva. Ciljevi Škole su poticanje kreativnosti i divergentnog mišljena te prihvaćanje drukčijeg (suvremenijeg) načina rada.
U OŠ Rivarela svake godine, na tjedan dana, prima do 350 učenika (od 5. do 8. razreda) i 30 učitelja iz svih županija, a u zadnjih nekoliko godina su također sudjelovali studenti učiteljskih fakulteta iz Zagreba, Osijeka i Rijeke koji brinu o učenicima bez pratnje, sudjeluju u radu stručnog tima, prate rad radionica…
Učenici sudjeluju u 20tak raznih radionica, kao što su plesna, literarna, filmska, novine na internetu, slikarska, izrada slikovnice, skladateljska itd. Radionice rade odvojeno, ali pokušavaju, kad god je to moguće, korelirati i integrirati rad i sadržaj s drugim radionicama. Svake godine, Škola ima drugu temu, a ove godine tema je bila Muzej muza.
Također je važno spomenuti kako je Škola stvaralaštva, kao primjer dobre prakse, u travnju 2016. godine ušla u Priručnik za kulturno i umjetničko obrazovanje (Culutral Awareness and Expression Handbook) koji će uskoro biti objavljen na hrvatskom jeziku.

                                                          (slika skinuta s interneta 18.6.2017)

U drugom prilogu dr. sc Sonja Ivić, učiteljica razredne nastave i također voditeljica radionice ''Izrada slikovnice'' nas upoznaje s radionicaom. Temeljni cilj, uz poticanje darovitosti, je upoznati sudionike s prijenosom i primjenom stečenih vještina i znanja u svakodnevni nastavni proces. Kroz tu radionicu sudionici se uče suradnji i korelaciji između različitih područja i radionica. Uspješnost radova uvelike ovisi upravo o suradnji s drugim radionicama. U prilogu se detaljnije može pročitati o aktivnostima u radionici, o procesu rada te o načinu suradnje s drugim radionicama.

Treći prilog je pripremila Doris Kovačić, prof., voditeljica radionice pjevanja te nas upoznaje s glazbenim radionicama Škole stvaralaštva koje su sastavni dio od začetka. Prvo je postojala samo jedna glazbena radionica koja je integrirala sva glazbena područja. S vremenom broj radionica se povećao; nove su nastajale, neke su se nestajale, a neke mijenjale. Danas postoje tri radionice: skladateljska, radionica scenske glazbe te radionica pjevanja, a od 2017 godine postoji i četvrta – radionica aranžiranja i glazbene produkcije. Svaka radionica u jednom svom dijelu radi samostalno, ali se kao i u svim drugim radionicama naglasak daje na suradnju s drugim radionicama.

I zadnji prilog je napisao Matija Zlatarić, učenik 8. razreda OŠ Rečica i polaznik Škole stvaralaštva. On je pod mentorstvom Kristine Kovačević, voditeljice radionice Novine na internetu, napisao reportažu. U njoj govori o ovogodišnjem Novigradskom proljeću i temi Muze u muzeju. Muze su poticale rad radionica i bile nadahnuće polaznicima kako bi njihov rad bio što bolji i uspješniji. Upoznaje nas sa muzama glazbe, lirike i plesa te s novim muzama kao što je keramičarska muza. Neke radionice su bile u potrazi za svojim muzama, a jedna radionica, najmlađa od svih, nije prisvojila jednu, već par muza. Matija nam također kaže kako u Novigradu nema voditelja koji nije nasmijan, nema pritiska s ocjenama i nema tužnih lica polaznika te se nada kako će učitelji, koji pročitaju reportažu, potaknuti svoje učenike na sudjelovanje u Školi stvaralaštva Novigradsko proljeće.

Ove godine sam prvi put čula za Školu stvaralaštva i imala sreće vidjeti mali dio nje. Žao mi je što ju i sama, u osnovnoj školi, nisam imala prilike posjetiti. Ali nikad nije kasno, ni za mene ni za druge studente, zahvaljujući uključenju studenata učiteljskih fakulteta. Djeca koju sam upoznala i voditelji radionica s kojima sam imala prilike pričati su ostavili veliki trag na meni i nadam se da ću jednog dana moći i sama doživjeti taj nevjerojatan tjedan u Školi stvaralaštva.

Tko je od vas čuo za Novigradsko proljeće? (prije predavanja na psihologiji obrazovanja)
Možda je netko od vas i sudjelovao. Ako je, voljela bih kada bi napisao svoje dojmove te radionicu u kojoj je bio.
Smatrate li da Škola stvaralaštva, ono što Škola radi, ostavlja veliki utjecaj na djecu koja sudjeluju? I na koji način?
Biste li voljeli svoje buduće učenike upoznati sa Školom stvaralaštva?




Lončarić, D. (Ur.) (2017, 13. lipanj). Poticanje dječjega stvaralaštva u jezično-umjetničkom području. Primjer dobre prakse: Novigradsko proljeće. Školske novine, 68 (22-23), 19-23

Agresivno ponašanje kao rezultat nedovoljno razvijene samokontrole i emocionalne inteligencije (Osvrt na rad A. Žganec - Brajša i I. Hanzec)

Agresivno ponašanje djece je veliki problem za sve odgajatelje/učitelje. Karakteristike agresivnog djeteta se lako uoče. One mogu biti fizičke kao što su udarci, pljuvanje, grizenje i verbalne, a to su razne uvrede ili prijetnje. Ali kako bi se moglo razumjeti agresivno ponašanje, moraju se razmotriti i drugi aspekti kao što su samokontrola i razumijevanje emocija. 

Samokontrola se može definirati kao moć nad izborom vlastitog ponašanja, a razumijevanje emocija ili emocionalna inteligencija je sposobnost izražavanja i kontroliranja svojih emocija, ali i razumijevanje, tumačenje i reakcija na tuđe emocije. Samokontrola i emocionalna inteligencija su povezani jer samoregulacijom se reguliraju vlastite emocije. Ljudi, ali i djeca koja imaju dobro razvijenu emocionalnu inteligenciju se ponašaju više prosocijalno u interakciji s ljudima i manje su agresivni.

Istraživanja su pokazala kako se agresivno ponašanje manifestira već u predškolskoj dobi. Stoga su autorice ovog rada, objavljenog u Hrvatskom časopisu za odgoji obrazovanje u Veljači 2015. godine,  Žganec-Brajša A. i Hanzec I. istražile povezanost samokontrole i razumijevanja emocija s agresivnim ponašanjem dječaka u predškolskoj dobi. Zašto su baš dječake? Naime, autorice kažu kako postoji razlika između učestalosti i oblika agresije između dječaka i djevojčica i da su dječaci uglavnom fizički agresivniji od djevojčica. Kao razlog navode nerazvijenost samokontrole i s time nemogućnost kontrole vlastitih emocija.

U istraživanju su sudjelovali 241 dječak zajedno s roditeljima i odgajateljima. Istraživanje se proveli u dječjem vrtiću. Odgajatelji su morali procijeniti razinu agresivnog ponašanja, roditelji razinu samokontrole koju njihova djeca imaju. A emocionalna inteligencija se procijenila sa svakim djetetom individualno.

Agresivnost su mjerili PROS/AG skalom (Scale for the Assessment of Aggression and Prosocial Behaviour in Children) gdje su odgajatelji procjenjivali učestalost agresivnog ponašanja i odgovarali na pet odgovora (od nikad do skoro uvijek).

Samokontrola je mjerena koristeći se dvjema skalama ( Attentional Focusing i Inhibitory Control Subscales of Children's Behaviour Questionnaire). Obje skale se sastoje od 11 predmeta koje opisuju ponašanje djeteta u specifičnim situacijama. Roditelj je morao odabrati jedno od ponuđenih 7 odgovora kako bi opisao svoje dijete (od skroz netočno do skroz točno ili nije moguće odrediti).

Emocionalna inteligencija se procijenila pomoću intervjua sa svakim djetetom individualno. Djeci su pokazane slike na kojoj su djeca s različitim emocijama (tužno, sretno, ljuto, uplašeno i iznenađeno) i djeca su morala identificirati svaku emociju i reći jesu li ikad osjetili tu emociju.

Zaključak do kojeg su autorice došle je taj da je razvoj samokontrole i emocionalne inteligencije u uskoj povezanosti s razvojem agresivnog ponašanja. Dječaci koji su pokazali više samokontrole i shvaćanje temeljnih emocija su bili opisani kao manje agresivni naspram onih kod kojih to nije bio slučaj. Također su dokazali kako dječaci, čije majke nisu dobro obrazovane, su agresivniji.

Socijalne i emocionalne vještine se mogu naučiti pomoću raznih programa intervencije i učenjem o tim vještinama. Smatram da je jako važno ono dijete koje počne pokazivati znakove agresije usmjeriti prema pravom putu inače će u zrelijoj dobi ono samo imati puno problema, ali će također predstavljati problem društvu. Ja, kao buduća učiteljica, moram biti spremna na razna ponašanja djece u svom razredu i ponašanje koje me najviše plaši je upravo agresivno ponašanje. Mislim da je najveći problem svakog odgajatelja/učitelja upravo to ponašanje i važno je da se svatko od njih educira u vezi toga i nauči kako raditi i pomoći takvoj djeci.

Jeste li se u svom životu susreli s takvom djecom i kakve su se emocije probudile u vama? Ako ste to iskustvo imali u vrtiću ili osnovnoj školi, znate li možda kakve su te osobe sada?

Ovaj rad možete pronaći ovdje: http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=202834

Kako djeca razumiju pojam inteligencije? (osvrt na članak Joška Sindika i Ranke Đunđenac)

Inteligencija nema točno određenu definiciju. Jedna od njih kaže kako je inteligencija mentalna karakteristika koja se sastoji od sposobnosti za učenje iz iskustva, prilagodbe na nove situacije, razumijevanje apstraktnih pojmova te njihovo korištenje i korištenje znanja za snalaženje u okolini. Teoretičari se slažu da je inteligencija potencijal, a ne potpuno razvijena sposobnost. Također se smatra je inteligencija kombinacija urođenih karakteristika živčanog sustava i razvojne inteligencije, oblikovane iskustvom i učenjem. To su sve eksplicitne teorije inteligencije (formalne tvorevine znanstvenika nastale na osnovi znanstvenih istraživačkih metoda), ali postoje i implicitne teorije (''što laici misle o inteligenciji''). 

Upravo je to bio cilj ovog rada, objavljenog u ''Život i škola:časopis za teoriju i praksu odgoja i obrazovanja'' u Lipnju 2010. godine. Željelo se ispitati postojanje spolnih i dobnih razlika u implicitnim teorijama koje imaju djeca predškolske dobi o pojmu inteligencije. Također se ispitivalo o ponašanju onog tko je po njihovom mišljenju inteligentan.

Autori Sindik J. i Đunđenac R. objašnjavaju i razlog zašto su se počele proučavati implicitne teorije inteligencije. Zbog toga što neki psiholozi smatraju da proučavanjem inteligencije u laboratorijskim uvjetima dovodi razvoja teorija koje imaju slabu ekološku i kulturološku vrijednost.

Također se objašnjava kako istraživanje implicitnih teorija izgleda. Ono se sastoji od verbalnih izvještaja ispitanika , a ispituje ih se o tome što oni misle da je inteligencija i kakve karakteristike imaju inteligentne osobe. Također, ispitanika se može tražiti da navedu nekoliko poznatih osoba koje najbolje odgovaraju njihovom pojmu inteligentne osobe.

Cilj ovog istraživanja je bio, kao što sam već rekla, ispitati kakve implicitne teorije o pojmu inteligencije imaju djeca predškolske dobi. Autori su se odlučili za dob od 4 do 7 godina, a razlog im je bio to što smatraju da djeca te dobi predstavljaju donekle homogenu skupinu. U obzir su uzeli činjenicu da postoji određena stabilnost inteligencije od 4.godine nadalje, što pokazuju istraživanja klasičnim testovima inteligencije.

U ispitivanju su sudjelovala 93 predškolska djeteta koja su redoviti polaznici dječjeg vrtića.25 djece u dobi 4 - 5 g. (9 dječaka i 16 djevojčica), 38 djece u dobi 5 – 6 g. (17 dječaka i 21 djevojčica), 30 djece u dobi 6 - 7 g. (17 dječaka i 13 djevojčica).

Postavljena su dva pitanja otvorenog tipa:

''Što za tebe znači biti pametan?'' i ''Kako se ponaša onaj tko je za tebe pametan?''.

Karakteristike i ponašanja koja su djeca navela su svrstali u pet kategorija:

1.rješavanje problema, razumijevanje i zaključivanje (R)

2. kreativnost i radoznalost (K)

3. verbalne i školske vještine, pamćenje (V)

 4. socijalne vještine i osobine ličnosti (S)

 5. motivacija, usmjerenost cilju (M)

Kategorije R, K, V predstavljaju kognitivne aspekte, a S i M nekognitivne aspekte inteligencije.

Najzastupljenije kategorije su bile nekognitivne, to jest socijalne vještine i osobine ličnosti. Autori nisu uspjeli utvrditi statistički značajno razlikovanje ispitanika što se tiče dobi osim kod djece u dobi 5-6 godina i 6-7 godina. Naime, starija djeca na pitanje ''Što za tebe znači biti pametan?'' odgovaraju u znatno većoj mjeri odgovorima koji spadaju u kognitivne kategorije. Također se nisu mogle utvrditi značajne spolne razlike u zastupljenosti oba aspekta u dječjim opisima inteligencije ni u opisima ponašanja.

Kao prednost ovog istraživanja su naveli činjenicu da je riječ o jednom od rjeđih istraživanja provedenih na uzorku djece predškolske dobi gdje se izravno ispituju djeca (inače se ispituju odrasli), ali iz ove prednosti izravno proizlazi i nedostatak. Od djece je teško dobiti jasan odgovor i zatim taj odgovor klasificirati u kategorije.

Moje mišljenje je da su pametne osobe one koje znaju koliko ne znaju. Nije ih strah reći da nešto ne znaju, a ako ne znaju spremni su naučiti. Također smatram da su te osobe jako otvorenog uma, radoznale i skeptične to jest ne uzimaju stvari zdravo za gotovo već ih prvo razmotre. Za pametnu osobu također vežem i pojam emocionalne inteligencije što znači da imaju sposobnost empatije.

Tko je za vas pametna osoba i kakve im karakteristike pripisujete?

Originalni rad možete pronaći ovdje: http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=82215